Moj kurs njemačkog je napokon završio! Ovo je već 18. godina da se redovno školujem i iskreno dosta mi je. Želim raditi! 

Naslušala sam se ruskog za tri života, pošto je pola kursa bila populacija iz Ukrajine, Rusije i okolnih zemalja, upoznala puuuno divnih ljudi raznih nacionalnosti, stekla par vrlo dobrih prijatelja s kojima ću se sigurno nastaviti družiti, a čak sam bila i miljenica profesorici koja mi je puno pomogla oko traženja posla sa savjetima, člancima i oglasima iz novina koje mi je povremeno donosila. Još treba položiti i dobiti taj B1 certifikat, a onda je samo nebo granica (i njemački!). 

Ukoliko položim B1 država mi vraća pola uplaćenog iznosa što bi iznosilo oko 500€, možda i više. Cool, jel' da?

Ovaj tjedan su stigle dvije odbijenice za Trainee pozicije. Jedni mi "unatoč mojem impresivnom životopisom i izvrsnim vještinama ne mogu ponuditi radno mjesto", a drugi su"nakon detaljne selekcije i puno razmišljanja se ipak odlučili za drugog kandidata". A dobro... Valjda će biti bolje. Čekam još 10-ak odgovora i javljam se redovito na nove pozicije. Mislim da je najveći problem još uvijek moj njemački jer za većinu pozicija su tražili tečan njemački, ali ja sam se bez obzira na to prijavljivala. 

Ovaj mjesec sam pucala dosta visoko, uglavnom na junior i trainee pozicije koje su za mlade visokoobrazovane ljude bez ili s malo iskustva, a pripremaju ih za neko često dobro plaćeno i odgovorno radno mjesto. Od sada ću se javljati i na pozicije gdje je potrebna samo srednja stručna sprema, ali tu se pak javlja problem prekvalificiranosti. Ipak treba probati.

U ovih 7 mjeseci bilo je puno smiješnih situacija s jezikom. 

Neki dan kupujem kartu u autobusu i taman kad sam se okrenula poviče vozač nešto za mnom. Nisam razumjela pa sam se okrenula s pitanjem: Wie bitte? Ustvari me pozdravio na ruskom jer je po mojem naglasku zaključio da sam iz Rusije ili Poljske. 

Jednom sam također u busu sva iznervirana što nisam mogla pronaći novčanik opsovala na hrvatskom, a vozač mi je sa smiješkom odgovorio na srpskom da se ne nerviram toliko hehe. Bio je s Kosova. 

U gotovo svim gradovima i državama koje sam posjetila ove godine sam također čula neki balkanski na ulicama. Uvijek je interesantno, iako se ne poznajete bude kao kad sretnete susjeda ili prijatelja kojeg niste vidjeli sto godina, obavezno s uzvicima tipa: "Oooooo i Vi ste s Balkana!". U svakom slučaju sada sam naučila kako je Dalmatincima u Zagrebu. 

Prvi put, nakon punih 6 mjeseci sam se više od mjesec dana gotovo svakodnevno družila i komunicirala s Nijemcima i tek sada ih malo bolje upoznala. Obični su, a opet nekako neobični. Imaju malo drugačije vrijednosti i poglede na život od nas. U nekim stvarima su me malo razočarali, a u nekima oduševili. Smiješno je da su mi oni kraj svih auslendera trenutno najegzotičniji u Njemačkoj! Upoznala sam par desetaka nacija ove godine i svaka je na svoj način drugačija i posebna. Na početku se lakše povezati s auslenderima jer dijelimo isto breme i teškoće. 

Lijepo je ne biti sam čak i kada si sam!

Zagrebački smog je postao moj najdraži miris na svijetu. Svaki put kad avion sleti prodišem kao da sam nakon par mjeseci izašla iz lijesa. Uskoro se vraćam svom najdražem smogu i već planiram što ću sve raditi i obići u ta tri tjedna, možda zadnja ove godine. To naravno ovisi o tome hoću li naći pravi posao jer ukoliko se zaposlim nema Hrvatske sljedećih 6 mjeseci. 

Smiješno je da je naša Hrvatska stvarno raj na zemlji ako imate pristojan posao. I Nijemci sami mi govore da nam zavide kako smo siromašni, a opet sretniji od njih. Eh kad bi znali...

Posao, Luxembourg i kiša

Prošlo je gotovo mjesec dana od kada radim ranije spomenuti Minijob, dakle još nisam dobila otkaz, jupi!

Ponekada je teže, ponekada lakše, ali snalazim se za sada uspješno. Svakim danom je sve više novih ekonomskih pojmova, izraza i komunikacije na njemačkom. Osim šefa sam jedina osoba koja radi s papirima i računima u firmi pa je ponekada teško jer puno toga novog moram sama poloviti i napraviti, od pisanja ponuda i faktura do komunikacije s poslovnim partnerima, ali uz pomoć Word spell checka i rječnika uspijevam. Sve mi mora dva puta reći, prvi puta da shvatim o čemu govori, a drugi put što točno treba napraviti, no ima puno razumijevanja što mi je super. Pa ipak radi s auslendericom! Jako puno sam naučila jer ipak gotovo svaki dan komuniciram na poslovnom njemačkom tako da stvari idu u pozitivnom smjeru. Već sam dobila i plaću za 7. mjesec jer sam prekoračila dozvoljenih 450 € mjesečno pa mi je dio novca prenesen u kolovoz kada će biti i isplaćen. Čak ne moram ni imati račun u banci. U Njemačkoj je dozvoljena isplata plaće na ruke, uz potvrdu, što mi je super jer mi se ne da plaćati račun u banci i gnjaviti se oko toga za 450 €. 

Što se tiče pravog posla, imala sam jedan telefonski razgovor s firmom iz Düsseldorfa koji nije najsretnije prošao jer sam neke važnije stvari koje mi je Frau s druge strane rekla krivo razumjela pa automatski dala "krive" odgovore. Par dana kasnije je na e-mail stigla odbijenica, no lijepo da je barem bilo interesa s njihove strane i da su mi brzo poslali povratnu informaciju. To mi je super u Njemačkoj. Poslodavci su stvarno korektni, nema ne odgovaranja po par mjeseci ili nikada kao u Hrvatskoj. Tj. ima i toga, ali je jako rijetko. 

Također sam ponovno bila na Arbeitsamtu, odnosno njemačkoj burzi rada. Prvo iznenađenje: Pozdrav na hrvatskom! Savjetnica mi je naime, Slovenka. Upisala me u kompjuter, osim engleskog, njemačkog i hrvatskog napisala je da govorim i srpski, bosanski i slovenski, heh. Možda bude neke koristi. Pitala sam iskreno za šanse za zaposlenje i za razliku od prijašnje savjetnice ova nije baš optimistična. Ponudila mi je da nastavim s učenjem njemačkog na B2 stupanj što mi se iskreno ne da baš. Još 4 mjeseca svaki dan po 4 sata sjediti u školskim klupama... Sada će mi tri mjeseca na adresu stizati ponude za poslove, a na meni je da se javljam na njih ukoliko želim. Prepravila mi je životopis i molbu, no čak i nisu bili toliko loši. Uglavnom, neke direktne pomoći od njih nema, sve je na nama samima. Treba se samo javljati na oglase i neku od firmi uspjeti šarmirati!

Vikend sam provela u Luxembourgu. Simpatična državica i grad, ali meni osobno fali "ono nešto". Sve je za 2-3 ili nešto više € skuplje nego u Njemačkoj, no navodno je i standard nešto viši pa s normalnom plaćom vjerojatno nije problem preživjeti. Grad je malen no pun života. Usred dana je bio koncert na otvorenom, parkovi su također bili puni, kao i glavna turistička odredišta. Od jezika na ulici prevladava francuski, no većina govori i njemački, dok engleski nešto manje. Dugoročno se ne vidim ipak tamo, više mi se dopada život u Njemačkoj, no prekratko sam bila da bih mogla donositi generalne zaključke. 

Ponovo sam se po tko zna koji put naljutila na DB, odnosno njemačku željeznicu. Pa nije naš HŽ toliko ni loš, iskreno da vam kažem. Presjedala sam zbog radova 3 puta na povratku iz Luxemburga uz konstantna kašnjenja vlakova zbog kojih sam zakasnila na brzi vlak pa većinu dionice morala sa sporijim. A i busevi im stalno kasne. Nije Njemačka što je nekada bila. 

Za razliku od Hrvatske u kojoj kako čujem i čitam prži sve u šesnaest, u zapadnoj Njemačkoj kiša pada već mjesec dana gotovo bez prestanka, a takve su i temperature, uglavnom od 16 do 23 stupnja. Temperatura mi super odgovara, samo da nije ove dosadne kiše, no barem je nostalgija manja, trenutno nepostojeća. Od zarađenih 450 €, nešto manje od 200 € je već otišlo na povratnu avionsku kartu za Hrvatsku. Krajem kolovoza se vraćam kući na 3 tjedna. Jedva čekam upiti malo sunca i boje te skočiti u Jadran!

Auslenderi

U ovih 6 mjeseci upoznala sam mnogo stranaca svakakvih nacionalnosti te danas donosim opis nekih od njih. Napominjem da su ove generalizacije temeljene isključivo na mojem osobnom iskustvu i vjerojatno nemaju veze sa stvarnošću :)

Rusi i Ukrajinci

Drže se hladno i ponosno, pomalo umišljeno, s nosevima dignutima visoko u zrak, a takav im je i način govora i glas. Kada prozbore trešte bubnjići. Imaju izuzetno prodorne glasove, vjerojatno ne namjerno, no njih je nemoguće ne čuti kada ste u istoj prostoriji. Lako ih je prepoznati jer imaju puno lj i nj u govoru kako u svom tako i u njemačkom jeziku. Umjestonicht kažu njiht i slično. 

No ustvari su ljudi topla srca, rezervirani, ali spremni pomoći kada i ne treba. Vole popiti i pojesti, istraživati svijet i putovati, a nije im problem ni počastiti. 

Često imaju oštre crte lica, te svijetlu kosu i oči, no ne svi. Izgledom podsjećaju na Nijemce. 

Talijani

Mali, glasni, brbljavi, tamnoputi, obično mršavi, prate modne trendove i uvijek dotjerani. Karakterom, religijski i pogledima na svijet su najsličniji nama od svih manjina koje sam ovdje upoznala. Uvijek su spremni za fešte i vrlo dobri domaćini. Nakon par dana postaju otvorena knjiga; ispričat će vam svoju cijelu životnu priču i smatrati vas prijateljem, a uslijedit će i brojni pozivi na druženja. Pomalo cendravi i dramatični, od svake muhe rade slona i ništa ne mogu sami, no vjerni prijatelji. 

No pazite - gdje Talijani tu i mafija. Upoznati su sa svakom drogom i ako je ne konzumiraju, a kako je Njemačka prepuna talijanskih restorana i slastičarni imaju čvrste veze i poznanstva posvuda.

Turci

Turkinje su plahe i sramežljive, simpatične, ali uvijek na distanci - ipak smo pre različiti i mora proći mnogo vremena kako biste zaradili njihovo povjerenje, a velika je mogućnost i da se to nikada neće dogoditi. Jako su gostoljubivi i trude se napraviti sve za vas da se osjećate ugodno u njihovom društvu, nekada vam bude i neugodno. Moderne i mlade Turkinje ne nose marame na glavi nego prate modu i oblače se normalno, no obično tamnije i zagasite boje. Rijetko koja radi, a često ih prati čopor djece. Muževi su im većinom poduzetnici; posjeduju restorane, fast foodove, Internet caffe-e ili kioske i trgovine. Glavni narko boss u mojoj pokrajini je upravo Turčin. Još uvijek se u najvećem broju udaju/žene za svoje zemljake, no sve više ne. Spomenuti narko boss je oženjen za Hrvaticu! 

Iranci

Moram priznati da su mi razbili najviše predrasuda prema arapskom svijetu! Strašno su simpatični i prijateljski nastrojeni. Također nedugo nakon poznanstva slijede pozivi za druženja i u njihove domove. Jako šaljivi, posebno na vlastiti račun i na sliku koju ostale nacije imaju o njima. Trude se integrirati i učiti pravilan njemački. Imaju tipične, oštre arapske crte lica i boju kose i kože, te žele da ih se naziva Perzijancima, a ne Irancima. I muškarci i žene rade i to na OK pozicijama u firmama. Nemaju puno djece i najnormalnija stvar su im brakovi među bratićima i sestričnama.

Amerikanci

Obično imaju tipične američke crte lica s većim očima kao u filmovima, a lako ih je prepoznati po govoru jer se nikada ne mogu riješiti američkog naglaska ma koliko se trudili. Ustvari oni najsmješnije govore njemački: aejc, svai, dvraj, fijr... Imaju velikih problema sa izvorom slova 'c' pa će ga gotovo uvijek izgovoriti kao z ili s. cen = zen itd. Užasno smiješno!!

Vidi se da su došli iz bogatog svijeta; obično imaju puno novaca i u Europi su iz nekog osobnog razloga ili zajebancije. Vole putovati i ići na fina mjesta, avanturističkog su duha i uvijek spremni na akciju. 

No oprez - drže se superiorno i gotovo sve druge nacije smatraju nižim bićima, pogotovo iz manjih i siromašnijih zemalja. Nikada im nećete značiti puno u životu. 

Hrvati i ostali Balkanci

Ne znam što bi točno mislila o "našima" u Njemačkoj. Na prvu se čini kao da su u Njemačkoj svi Balkanci jedno; idu na ista mjesta i kreću se u istim krugovima, svi sve znaju i pozdravljaju sa smiješkom, ali kada su sami sa svojima tračaju i loše govore o drugim balkanskim nacijama. Hrvati i BiH građani su definitivno "braća" u Njemačkoj, no i na Balkanu je slično. Tu nema crne krvi. Srbi su već manje omiljeni u društvu, no ne uvijek. Albanci i Kosovarci koji govore Hrvatski i/ili Srpski su također OK prihvaćeni, no nije to "to". Razlike se osjete, ali često se druže s ostalim Balkancima. Muslimanski dio Balkana je odvojen od kršćanskog.

Zanimljivo je da su me BiH puno bolje prihvatili nego Hrvati iako imam 100% hrvatske krvi. Osim toga Hrvati i BiH su se jako dobro integrirali u njemačko društvo; gotovo svi govore perfektno njemački, rade i rijetko koji živi na socijali. Žive za ta 3-4 tjedna godišnjeg odmora koja će provesti u svojoj domovini.

Marokanci

Žene bez marame na glavi i odjeće dugih rukava ne napuštaju kuću. Njihova vjera njihov je život. Nisu baš obrazovani, puno ih nema ni srednju školu, te imaju puno djece. Početak s njima je možda najteži od svih koje sam upoznala i tek nakon par mjeseci poznanstva će vam priči s interesom i reći ponešto o sebi. Jako je važno da ih prihvatite takvima kakvi jesu i ne ispitujete puno zašto. Moja Marokanka s kojom provodim 5 sati dnevno mi se počela otvarati tek nakon 3-4 mjeseca kada sam naučila sve o islamu i Maroku, što mi nije teško palo jer je ustvari jako zanimljivo. Kada smo riješile teoriju počela mi je pričati svoje dogodovštine u Njemačkoj i tek sada nakon 6 mjeseci pričamo svakodnevno i o normalnim stvarima iz života, a ne samo o tečaju njemačkog. Broj mobitela sam dobila tek nakon 5 mjeseci. Upoznala sam ih još par i jako su dragi ljudi toplog srca. S njima treba izuzetno puno strpljenja i rada na odnosu uz minimalne pomake, no sigurna sam da ćemo i u budućnosti ostati u kontaktu.

Poljaci

Na prvu su otvoreni, dragi i veseli, no brzo mijenjaju raspoloženja. Nisam ih baš skroz prokužila. Malo ste im super, a već drugi dan neka druga priča, pa ste opet super, pa opet ignor. Nisu baš pouzdani i ne odgovaraju mi karakterom. Dosta su sebični i gledaju svoj interes, a svi drugi su im usput. 

Imaju velikih problema s izgovorom slova ü koje redovito izgovaraju kao i. Nisu mi baš sjeli, a možda sam samo krive upoznala. Iako nisu ni drugi ljudi oduševljeni s Poljacima, svi se žale na njih. 

Nijemci

Veličanstvena vrsta Nijemac dijeli se na tri podvrste: sjevernjaci, južnjaci i srednja Njemačka (a nađe se i poneki DDR-ovac). Svi su slični, a opet različiti. Na početku su sramežljivi, oprezni i zatvoreni, a zbližavanje s njima počinje prvo kratkim pozdravom, pa smiješkom, a nakon nekog vremena će s vama prozboriti i koju rečenicu. Naviknuti su na auslendere pa cijene kad znate njemački i trudite se integrirati, a ako ne baratate najsretnije njemačkim znaju biti zločesti pa namjerno počinju pričati brže i koristiti kompliciranije riječi i izraze kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo vašom lošom integracijom. To vrijedi uglavnom za sjevernu i srednju Njemačku dok su Nijemci s juga nešto susretljiviji i prijateljskije nastrojeni. 

Vole novac i obično ga imaju više nego drugi narodi u Njemačkoj, znaju počastiti, ali im je mrsko, te jako štede. Velike su picajzle, vole red, čistoću i disciplinu i ne toleriraju baš odstupanja. Ako ne posjedujete te kvalitete zahladit će odnose i staviti vas na rezervu dok se ne "popravite". U rezervi ćete svejedno kao auslender biti najmanje koji mjesec/godinu dok ne zadobijete njihovo potpuno povjerenje, no tada postaju prijatelji zauvijek!