Auslenderi

U ovih 6 mjeseci upoznala sam mnogo stranaca svakakvih nacionalnosti te danas donosim opis nekih od njih. Napominjem da su ove generalizacije temeljene isključivo na mojem osobnom iskustvu i vjerojatno nemaju veze sa stvarnošću :)

Rusi i Ukrajinci

Drže se hladno i ponosno, pomalo umišljeno, s nosevima dignutima visoko u zrak, a takav im je i način govora i glas. Kada prozbore trešte bubnjići. Imaju izuzetno prodorne glasove, vjerojatno ne namjerno, no njih je nemoguće ne čuti kada ste u istoj prostoriji. Lako ih je prepoznati jer imaju puno lj i nj u govoru kako u svom tako i u njemačkom jeziku. Umjestonicht kažu njiht i slično. 

No ustvari su ljudi topla srca, rezervirani, ali spremni pomoći kada i ne treba. Vole popiti i pojesti, istraživati svijet i putovati, a nije im problem ni počastiti. 

Često imaju oštre crte lica, te svijetlu kosu i oči, no ne svi. Izgledom podsjećaju na Nijemce. 

Talijani

Mali, glasni, brbljavi, tamnoputi, obično mršavi, prate modne trendove i uvijek dotjerani. Karakterom, religijski i pogledima na svijet su najsličniji nama od svih manjina koje sam ovdje upoznala. Uvijek su spremni za fešte i vrlo dobri domaćini. Nakon par dana postaju otvorena knjiga; ispričat će vam svoju cijelu životnu priču i smatrati vas prijateljem, a uslijedit će i brojni pozivi na druženja. Pomalo cendravi i dramatični, od svake muhe rade slona i ništa ne mogu sami, no vjerni prijatelji. 

No pazite - gdje Talijani tu i mafija. Upoznati su sa svakom drogom i ako je ne konzumiraju, a kako je Njemačka prepuna talijanskih restorana i slastičarni imaju čvrste veze i poznanstva posvuda.

Turci

Turkinje su plahe i sramežljive, simpatične, ali uvijek na distanci - ipak smo pre različiti i mora proći mnogo vremena kako biste zaradili njihovo povjerenje, a velika je mogućnost i da se to nikada neće dogoditi. Jako su gostoljubivi i trude se napraviti sve za vas da se osjećate ugodno u njihovom društvu, nekada vam bude i neugodno. Moderne i mlade Turkinje ne nose marame na glavi nego prate modu i oblače se normalno, no obično tamnije i zagasite boje. Rijetko koja radi, a često ih prati čopor djece. Muževi su im većinom poduzetnici; posjeduju restorane, fast foodove, Internet caffe-e ili kioske i trgovine. Glavni narko boss u mojoj pokrajini je upravo Turčin. Još uvijek se u najvećem broju udaju/žene za svoje zemljake, no sve više ne. Spomenuti narko boss je oženjen za Hrvaticu! 

Iranci

Moram priznati da su mi razbili najviše predrasuda prema arapskom svijetu! Strašno su simpatični i prijateljski nastrojeni. Također nedugo nakon poznanstva slijede pozivi za druženja i u njihove domove. Jako šaljivi, posebno na vlastiti račun i na sliku koju ostale nacije imaju o njima. Trude se integrirati i učiti pravilan njemački. Imaju tipične, oštre arapske crte lica i boju kose i kože, te žele da ih se naziva Perzijancima, a ne Irancima. I muškarci i žene rade i to na OK pozicijama u firmama. Nemaju puno djece i najnormalnija stvar su im brakovi među bratićima i sestričnama.

Amerikanci

Obično imaju tipične američke crte lica s većim očima kao u filmovima, a lako ih je prepoznati po govoru jer se nikada ne mogu riješiti američkog naglaska ma koliko se trudili. Ustvari oni najsmješnije govore njemački: aejc, svai, dvraj, fijr... Imaju velikih problema sa izvorom slova 'c' pa će ga gotovo uvijek izgovoriti kao z ili s. cen = zen itd. Užasno smiješno!!

Vidi se da su došli iz bogatog svijeta; obično imaju puno novaca i u Europi su iz nekog osobnog razloga ili zajebancije. Vole putovati i ići na fina mjesta, avanturističkog su duha i uvijek spremni na akciju. 

No oprez - drže se superiorno i gotovo sve druge nacije smatraju nižim bićima, pogotovo iz manjih i siromašnijih zemalja. Nikada im nećete značiti puno u životu. 

Hrvati i ostali Balkanci

Ne znam što bi točno mislila o "našima" u Njemačkoj. Na prvu se čini kao da su u Njemačkoj svi Balkanci jedno; idu na ista mjesta i kreću se u istim krugovima, svi sve znaju i pozdravljaju sa smiješkom, ali kada su sami sa svojima tračaju i loše govore o drugim balkanskim nacijama. Hrvati i BiH građani su definitivno "braća" u Njemačkoj, no i na Balkanu je slično. Tu nema crne krvi. Srbi su već manje omiljeni u društvu, no ne uvijek. Albanci i Kosovarci koji govore Hrvatski i/ili Srpski su također OK prihvaćeni, no nije to "to". Razlike se osjete, ali često se druže s ostalim Balkancima. Muslimanski dio Balkana je odvojen od kršćanskog.

Zanimljivo je da su me BiH puno bolje prihvatili nego Hrvati iako imam 100% hrvatske krvi. Osim toga Hrvati i BiH su se jako dobro integrirali u njemačko društvo; gotovo svi govore perfektno njemački, rade i rijetko koji živi na socijali. Žive za ta 3-4 tjedna godišnjeg odmora koja će provesti u svojoj domovini.

Marokanci

Žene bez marame na glavi i odjeće dugih rukava ne napuštaju kuću. Njihova vjera njihov je život. Nisu baš obrazovani, puno ih nema ni srednju školu, te imaju puno djece. Početak s njima je možda najteži od svih koje sam upoznala i tek nakon par mjeseci poznanstva će vam priči s interesom i reći ponešto o sebi. Jako je važno da ih prihvatite takvima kakvi jesu i ne ispitujete puno zašto. Moja Marokanka s kojom provodim 5 sati dnevno mi se počela otvarati tek nakon 3-4 mjeseca kada sam naučila sve o islamu i Maroku, što mi nije teško palo jer je ustvari jako zanimljivo. Kada smo riješile teoriju počela mi je pričati svoje dogodovštine u Njemačkoj i tek sada nakon 6 mjeseci pričamo svakodnevno i o normalnim stvarima iz života, a ne samo o tečaju njemačkog. Broj mobitela sam dobila tek nakon 5 mjeseci. Upoznala sam ih još par i jako su dragi ljudi toplog srca. S njima treba izuzetno puno strpljenja i rada na odnosu uz minimalne pomake, no sigurna sam da ćemo i u budućnosti ostati u kontaktu.

Poljaci

Na prvu su otvoreni, dragi i veseli, no brzo mijenjaju raspoloženja. Nisam ih baš skroz prokužila. Malo ste im super, a već drugi dan neka druga priča, pa ste opet super, pa opet ignor. Nisu baš pouzdani i ne odgovaraju mi karakterom. Dosta su sebični i gledaju svoj interes, a svi drugi su im usput. 

Imaju velikih problema s izgovorom slova ü koje redovito izgovaraju kao i. Nisu mi baš sjeli, a možda sam samo krive upoznala. Iako nisu ni drugi ljudi oduševljeni s Poljacima, svi se žale na njih. 

Nijemci

Veličanstvena vrsta Nijemac dijeli se na tri podvrste: sjevernjaci, južnjaci i srednja Njemačka (a nađe se i poneki DDR-ovac). Svi su slični, a opet različiti. Na početku su sramežljivi, oprezni i zatvoreni, a zbližavanje s njima počinje prvo kratkim pozdravom, pa smiješkom, a nakon nekog vremena će s vama prozboriti i koju rečenicu. Naviknuti su na auslendere pa cijene kad znate njemački i trudite se integrirati, a ako ne baratate najsretnije njemačkim znaju biti zločesti pa namjerno počinju pričati brže i koristiti kompliciranije riječi i izraze kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo vašom lošom integracijom. To vrijedi uglavnom za sjevernu i srednju Njemačku dok su Nijemci s juga nešto susretljiviji i prijateljskije nastrojeni. 

Vole novac i obično ga imaju više nego drugi narodi u Njemačkoj, znaju počastiti, ali im je mrsko, te jako štede. Velike su picajzle, vole red, čistoću i disciplinu i ne toleriraju baš odstupanja. Ako ne posjedujete te kvalitete zahladit će odnose i staviti vas na rezervu dok se ne "popravite". U rezervi ćete svejedno kao auslender biti najmanje koji mjesec/godinu dok ne zadobijete njihovo potpuno povjerenje, no tada postaju prijatelji zauvijek!