Prošlo je gotovo mjesec dana od kada radim ranije spomenuti Minijob, dakle još nisam dobila otkaz, jupi!
Ponekada je teže, ponekada lakše, ali snalazim se za sada uspješno. Svakim danom je sve više novih ekonomskih pojmova, izraza i komunikacije na njemačkom. Osim šefa sam jedina osoba koja radi s papirima i računima u firmi pa je ponekada teško jer puno toga novog moram sama poloviti i napraviti, od pisanja ponuda i faktura do komunikacije s poslovnim partnerima, ali uz pomoć Word spell checka i rječnika uspijevam. Sve mi mora dva puta reći, prvi puta da shvatim o čemu govori, a drugi put što točno treba napraviti, no ima puno razumijevanja što mi je super. Pa ipak radi s auslendericom! Jako puno sam naučila jer ipak gotovo svaki dan komuniciram na poslovnom njemačkom tako da stvari idu u pozitivnom smjeru. Već sam dobila i plaću za 7. mjesec jer sam prekoračila dozvoljenih 450 € mjesečno pa mi je dio novca prenesen u kolovoz kada će biti i isplaćen. Čak ne moram ni imati račun u banci. U Njemačkoj je dozvoljena isplata plaće na ruke, uz potvrdu, što mi je super jer mi se ne da plaćati račun u banci i gnjaviti se oko toga za 450 €.
Što se tiče pravog posla, imala sam jedan telefonski razgovor s firmom iz Düsseldorfa koji nije najsretnije prošao jer sam neke važnije stvari koje mi je Frau s druge strane rekla krivo razumjela pa automatski dala "krive" odgovore. Par dana kasnije je na e-mail stigla odbijenica, no lijepo da je barem bilo interesa s njihove strane i da su mi brzo poslali povratnu informaciju. To mi je super u Njemačkoj. Poslodavci su stvarno korektni, nema ne odgovaranja po par mjeseci ili nikada kao u Hrvatskoj. Tj. ima i toga, ali je jako rijetko.
Također sam ponovno bila na Arbeitsamtu, odnosno njemačkoj burzi rada. Prvo iznenađenje: Pozdrav na hrvatskom! Savjetnica mi je naime, Slovenka. Upisala me u kompjuter, osim engleskog, njemačkog i hrvatskog napisala je da govorim i srpski, bosanski i slovenski, heh. Možda bude neke koristi. Pitala sam iskreno za šanse za zaposlenje i za razliku od prijašnje savjetnice ova nije baš optimistična. Ponudila mi je da nastavim s učenjem njemačkog na B2 stupanj što mi se iskreno ne da baš. Još 4 mjeseca svaki dan po 4 sata sjediti u školskim klupama... Sada će mi tri mjeseca na adresu stizati ponude za poslove, a na meni je da se javljam na njih ukoliko želim. Prepravila mi je životopis i molbu, no čak i nisu bili toliko loši. Uglavnom, neke direktne pomoći od njih nema, sve je na nama samima. Treba se samo javljati na oglase i neku od firmi uspjeti šarmirati!
Vikend sam provela u Luxembourgu. Simpatična državica i grad, ali meni osobno fali "ono nešto". Sve je za 2-3 ili nešto više € skuplje nego u Njemačkoj, no navodno je i standard nešto viši pa s normalnom plaćom vjerojatno nije problem preživjeti. Grad je malen no pun života. Usred dana je bio koncert na otvorenom, parkovi su također bili puni, kao i glavna turistička odredišta. Od jezika na ulici prevladava francuski, no većina govori i njemački, dok engleski nešto manje. Dugoročno se ne vidim ipak tamo, više mi se dopada život u Njemačkoj, no prekratko sam bila da bih mogla donositi generalne zaključke.
Ponovo sam se po tko zna koji put naljutila na DB, odnosno njemačku željeznicu. Pa nije naš HŽ toliko ni loš, iskreno da vam kažem. Presjedala sam zbog radova 3 puta na povratku iz Luxemburga uz konstantna kašnjenja vlakova zbog kojih sam zakasnila na brzi vlak pa većinu dionice morala sa sporijim. A i busevi im stalno kasne. Nije Njemačka što je nekada bila.
Za razliku od Hrvatske u kojoj kako čujem i čitam prži sve u šesnaest, u zapadnoj Njemačkoj kiša pada već mjesec dana gotovo bez prestanka, a takve su i temperature, uglavnom od 16 do 23 stupnja. Temperatura mi super odgovara, samo da nije ove dosadne kiše, no barem je nostalgija manja, trenutno nepostojeća. Od zarađenih 450 €, nešto manje od 200 € je već otišlo na povratnu avionsku kartu za Hrvatsku. Krajem kolovoza se vraćam kući na 3 tjedna. Jedva čekam upiti malo sunca i boje te skočiti u Jadran!
Nema komentara:
Objavi komentar